Thursday, February 12, 2009

Novo članče u Vremenčetu

U pitanju je ispovedni hvalospev o 'kauč-surfingu' napisan za 'vreme uživanja', sa poentom kako smo bili jadni, bedni, glupi, zatvoreni i ksenofobični, a onda su došli kauč surferi i oslobodili nas stega predrasuda, otvorili nam oči i raširili krila.He,he. Kriss, bi redi for izbaciti iz sebe sve što si pojela, a ostali nemojte da čitate onlajn verziju texta, pogotovo ne na Popboxu, ako ponovo tamo ispliva, već odvojte 150 džindži, kako bismo jednog dana dobili i neko honorarče,koje ćemo onda sa vama da podelimo u kafani...Aj promis !

Saturday, January 31, 2009

Otrov za Vile ili They don't make 'em like they used to


Odgledah meksicki film "Veneno para las hadas" Karlosa Enrikea Taboade sto mi ga dade isterivacica Krris i, drago/zao mi je da kazem, davno bolji film nisam videla! Doduse, film nije toliko star (iz 1984) ali kad ga gledas pre bi rekaoda je iz 1964 (bice vam jasno zasto kad pogledate), ali sve jedno jos jedan otreznjujuci pokazatelj da su filmovi pre cetvrt veka mozda ipak bili bolji nego sto su danas. U principu ne volim takve generalizacije i uopste ne mislim da je film u tolikom problemu koliko se potencira, ali jebemliga... nije stvar u storitelingu ili talentu reditelja, hocu da kazem nije ni u cemu tehnickom ili spoljnom... nego nekako kao da su filmovi bili hrabriji, da su se spremnije bavili temama koje bi danas studiji/producenti/fondovi posmatrali kao rizicne ili marginalne. Verovatno je to rezultat nekog globalnog kambeka umerenog konzervativizma, u kome sta god da pipnes nekog ces da uvredis, pa tako ili imamo neke dostadne PC filmske proizvode ili, s druge strane, kao "opasne", off-stream, arthouse projekte koji mi, iskrenadabudem, nekako deluju jos namestenije i isfoliranije (primer: Babel ili Slamdog M).
I kao da svi moraju da se odrede u odnosu na neke opste politicke prilike i da budu angazovani, pa fali nekog homocentrizma, neceg sto bi se fokusiralo na unutra, na mikro, mesto na spolja i opste.
Dobro, napisah sad svasa nesto a ne uspeh da dobro formulisem svoju misao, ali u svakom slucaju toplo vam preporucujem "Otrov za vile". Ima u filmu je jedan super rediteljski postupak, dosta originalan i gotivan, prica je super, gledajte, gledajte!
Zdravo!

Friday, January 30, 2009

Vreme isterivača

E, pa , isterivačice da se pohvalim da je dolfin i moj text o festivalu 'Sedam veličanstvenih' izašao u novom broju Vremena, a na volšeban način se istog dana pojavio i na Popbox-u. (ali nemojte da ga čitate tamo, već kupite Vreme, kako bismo rekli da povećavamo tiraž)
Nadam se da smo dobro startovali i da ćemo u budućnosti biti sve bolji i bolji (hehe, naša čuvena floskulica).

Tuesday, January 13, 2009

Срећна Нова истеривачка !

Све најлепше вам желим свима у новој 2009. Знате већ шта је најважније, а све остало лепо ако дође-добро дошло.А има тога лепог што ишчекујемо... Ко није дипломиро да дипломира, ко се није обогатио да с'обогати, ко се није удо, да с'уда, ко није био у Јужној Америци д'иде, а могло би неко и детенце да пане, Систа Луза и Крис су ми ту прве фавориткиње.

Што се тиче сајта, могли бисмо 'рекорд' од 64 поста из прошле године да повећамо бар на 65! И мало више да му посвећујемо пажњу. Више неких анкетица, клипова и сл. Такође, могли бисмо да дебитујемо и на ситимагазину,малко да се изрекламирамо.

Од осталих ствари, Блек Ајви успешно прелази у зону прозе и надам се да ће колко већ у овој години да заблиста као краљица српског крими-романа.
Надам се и да ћемо да снимимо прву песму 'Сестара другарица', ја сам узео мало од оног Кристининог рефрена да напишем строфе и не делује лоше, шаљем чим завршим.
Очекујем да неко од истеривача коначно напише драму, а не би било лоше д'урадимо опет и неки заједнички прођето-ох, та чувена серија !

Wednesday, December 17, 2008

И шта сад?


Нема везе, као,демократија? Слобода говора, шта? Право на другачије мишљење?

Јел постоји, бре, неки тужилац у овој земљи,мајку му? Неки судови? Хоће ли неко да заврши у затвору више? Има ли неко тело, које се бави штампаним медијима? Осим ДБ-а, наравно. Како ово није одмах повучено? Где је реакција Владе на овакве ствари?

Monday, December 15, 2008

Окупљање праведника


Истеривачице,
дошао ред да се окупимо у фулу, дакле МЦ не смеш д'испалиш.
Ја предлажем петак вече код мене или Долфие, мада најбоље код Систа Луза аген :)
Ви дајте предлоге за тајп оф ивент & врсту алкохола, а ја ћу да одлучим.

Бтв, пријавих нас на Јунајтед блогерс оф Сити Магазин нашег пријатеља Ајвана Бевца.Адреса је њњњ.цитумагазине.рс, а јузернејм & пасворд,који нам ИБ смислише, биће вам прослеђен мејлом.

Ћи ведиамо престо !

Saturday, December 13, 2008

Leva ruka, desni dzep ili Milorad gde mu mesto nije


Da parafraziram naslov jednog bisera novije srpske filmske produkcije:
Who the Fuck is Milorad Blagojevic?!

E ako vam to do sad nekim cudom nije poznato - doticni M.B. (na slici) je cudni covek srpskog porekla (od oca Radisava i majke Mile Govedarice) koji se u poslednjih nedelju dana ne skida sa naslovnih stranica Americkih novina, a o kome se po koj redak provukao i u nasoj stampi.

Milorad, zvani Rod, je doskora bio poznat samo kao guverner drzave Ilinoi, i to najnepopularniji guverner u istoriji SAD, ciji je rejting odobravanja bio citavih 13%(manji nego Dik Cejniju!) dok je samo 4% glasackog tela smatralo da dobro radi svoj posao. Medjutim, od pre nekoliko meseci Milorad se nasao u sredistu federalne istrage koja se bavila teskom korupcijom na najvisim nivoima u srcu i-ovako-i-onako problematicne drzave.

Slucaj je kulminirao pre nekoliko dana kada je nesretnog Milorada uhapsio FBI i to zato sto je (i sad dolazi komplikovani deo) pokusao da istrguje upraznjeno senatorsko mesto novoizabranog predsednika Baraka Obame.

Naime, po nekom zakonu u SAD, ako senator postane predsednik ili podnese ostavku ili iz nekog drugog razloga ne moze da nastavi da obavlja svoju duznost, guverner imenuje coveka koji ce obavljati njegovu funkciju do isteka mandata tj do novih izbora.

I tako je, i ovako i onako korumpirani Milorad resio da ugrabi priliku da dodatno omrsti brk. I nije Miki samo hteo da mesto ustupi nekome ko bi njemu bio ugodan, od koga bi trazio neku protivuslugu ili cak, u nekom zamracenom kutku cikaskog lokala mozda i koju neoporezovanu hiljadarku, o, ne, Milorad se bacio na svoj telefonski imenik pa krenuo da sa kucnog telefona zivka sve redom, trazeci za sebe da postane Drzavni sekretar za zdravstvo, Sekretar za energiju ili ambassador, pa kad to nije proslo moljakao je neki sindikat da ga zaposli. A onda je pokusao da zaposli i svoju zenu. Sve ga lepo imaju na traci, kako psuje, preti i ucenjuje.

I sad sta je to nama bitno?

1. Ipak je Milorad sto'no kazu nas covek. I kad god se srbenda u belom svetu obruka, meni nesto dodje muka. Kao kad Djokovic pobedi pa se radujemo. Iracionalno, al jebiga. Narocito ako pogledate klip Blagojeviceve inaguracije u kome se kune u majku i oca (Radisava i Milu) kako ce da bude posten i nece da krade!

http://www.youtube.com/watch?v=g7EWHL7WsTI

2. zbog sizofreno toplo-hladnog odnosa Srba i nove Bele kuce. Prvo smo se radovali sto je Milorad jedan od prvih podrzao Obamu, onda smo se smorili sto je Bajden kandidat za podpredsednika, onda se opet poradovasmo kad je Ram Emanuel izabran za sefa kabineta, pa se smorismo kad je Hilari postala Drzavni sekretar, i, sad, opet, da se krug zatvori, eto Obame kako se zgrazava nam Blagojevicem i distancira se iz sve snage. Ako je postojala neka sansa da su Obami srbi bili simpaticni - do sad smo mu se vala smucili.



p.s. - jos samo fali da Mikiju tamo u nasoj ambasadi po uhodanom receptu izdaju laznu putnu ispravu pa da ga mi ovde primimo kako dolikuje kad se vec nije proslavio u diaspori: u matici je makar uvek bilo plodno tle za te korumpirane.

Wednesday, December 10, 2008

Mlad, lep i pametan


Evo, ako vas je ikad zanimalo (a i ako nije) ko je pisao sada vec legendarne Obama govore (ukljucujuci i onaj ciji je deo objavljen na Isterivacima), ko ce mu biti chief speechwriter u beloj kuci i, konsekventno, pisati Inagural (govor za inaguraciju), State of the Union-e i sve ostale vazne govore...
u pitanju je izvesni Jon Favreau (na slici levo), momak od svojih 27 godina!!!
Poceo kod Johna Kerryja, Axselrod (campaign manager) ga preporucio Obami.
Favreu nije ni u kakvoj rodbinskoj vezi sa svojim imenjakom, glumcem John Favreu-om (velikim carom iz legendarnog filma Swingers), a trenutno je akter afere koja se potegla oko toga sto je na nekoj zurci drpio kartonsku Hilari za sisu (na slici).

Fin mladic, nema sta!

Sunday, December 7, 2008

I nasa je lepa!


Evo izvesna nasa sabraca uradise nesto postovanja vredno!
Evo, daklem, linka za sajt Nacionalne turisticke organizacije Srbije:



http://www.serbia.travel/

vrlo lepo, pregledno, pismeno i, sve u svemu, da pozelis da si Francuz pa da dodjes u Srbiju k'o tursita.

Uzivajte!

Wednesday, December 3, 2008

Not everybody loves Reymond

Pazite, šovinizam u sitkomima je česta i nekako uobičajena pojava,skoro pa usađena u temelje žanra, ali u ELR, koji se čini mi se neprestano prikazuje na faking TV Avala sa faking nacionalnom frekvencijom, stvar je ipak otišla dovraga. Mrzi me sad da objašnjavam šta i kako, sve je valjda više than očigledno, zanima me samo zašto nema nikoga ko bi to zabranio ili bar tako nešto predložio? U toj seriji se nedvosmisleno propagira podanički odnos žene u pater familias porodici i to ne bi smelo da se prikazuje.Tačka, kraj.Ili bar deca da ga gledaju. Šta je to tako jebeno strašno da neke stvari uzmeš i zabraniš? Buhu, narušio si demokratiju, šta? Zašto u RRA ne sede neki ozbiljni ljudi, koji bi se bavali time, nego na svu muku, tamo još ima i neki pop!?,koji valjda brine o moralu, šta li. Mislim, znam da je malo utopistički u zemlji u kojoj su Kursadžije (u kojima se jebe majka po nacionalnoj osnovi onoliko) najpopularnija TV emisija, a Kurir najprodavanija novina,tražiti da se zabrani Rejmond, ali kako sam se od ovih koliko god mogu 'izolovao', kao starog feministu, ova jebena serija me je baš iznervirala. Uostalom, kad krene, ako ikada, 'sablja' u medijima, treba sve da obuhvati, ne da se neka govna provuku.

Wednesday, November 26, 2008

Zene na Blic



Vrlo kratko:

zasto se u Blicu (informativnoj dnevnoj novini, znaci nije u pitanju "nasa krmaca") koju verovatno citaju zene isto koliko i muskarci, nalaze pornografske fotke golih zena?






koja je strategija iza te odluke?

sta to govorili ili zeli da kaze o citaocima Blica?

i da li je to, sve u svemu, u redu?



...

Sunday, November 23, 2008

Vojna intervencija Srbije u Hrvatskoj-Zaštita Srba, genocid ili pljačkaški pohod?

Kao što vidite, isterivačice, nakon što se Međunarodni sud pravde u Hagu tesnom većinom samoproglasio nadležnim povodom tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid (i to tačno na godišnjicu pada Vukovara), ponovo dođe red na Hrvate da ih mrzimo. I dok onaj-ja ne volim da vređam, ali čovek, koji je u najmanju ruku sramota za poziciju na kojoj je-Vuk Jeremić najavljuje kontratužbu, a Tadić u svojim naletima besomučnog lupetanja traži da se Hrvatska izvine Srbiji (pazite, ne Srbima u Hrvatskoj, nego direktno Srbiji !?) i kuka što se tamo na utakmicama i dalje peva Ubij, Srbina!, a što se ovde peva o klanju, silovanju dece i salati uz hrvatsko meso,a povremeno malo i pripali ambasada nema veze- jedan od gotivnijih političara sa ovih prostora & lider Samostalnih Srba demokrata u Hrvatskoj Milorad Pupovac predlaže da se formira Savet za pomirenje dve zemlje. Btw, već neko vreme pratim aktivnosti tog Pupovca i mislim da je potpuni car, a ova njegova inicijativa je (bar da ja znam) prva te vrste na teritoriji postwar SFRJ, što bi je, ako se jednog dana i ostvari,moglo učiniti istorijskom. A pogotovo ako sa sobom povuče i formiranje sličnih saveta vezanih za Bosnu i Kosovo. Mislim da su takve stvari veoma važne i da bi osim pomirenja i plana zajedničkog razvoja u budućnosti, mogle (i morale) značajno da pomognu i da se konačno jasno odredimo prema prošlosti. Jer mi se ni prema čemu iz novije, a bogami ni starije istorije, pa ni prema 12. martu (o njemu pogotovo) nismo jasno odredili. To se lepo vidi na primeru rata u Hrvatskoj. Da sad pitamo 10 slučajno izabranih građana Srbije o čemu se tamo zapravo radilo, dobili bismo bar 6-7 različitih odgovora & tumačenja. U Hrvatskoj pak dominira stav da je u pitanju bila agresija Srbije, ali već pitanje genocida, pogotovo kod intelektualnijeg i nacionalno neostrašćenijeg sveta izaziva priličnu sumnju. A tek pitanje Oluje. Elem, dok Šaper ne proceni da je Tadić dovoljno insistirao na tome kako je veliki nacionalista, pa da bi mu učestvovanje u formiranju ovakvog saveta više donelo nego uzelo glasova, evo šta ja mislim na temu.

Prvo, naravno, mislim da ni do kakvog rata nije moralo da dođe. I da nikakvi zli dusi iz prošlosti nisu izazvali rat, već isključivo zlikovci, koji su na njima insistirali zarad sopstvenih ciljeva-love i vlasti. Da je Srbija,kao Rusija ili Češka, od početka bila spremna da prihvati nezavisnost svih republika u njihovim administratrivnim granicama, pa samim tim i Hrvatske, i da se odmah okrenula ka stvaranju ekonomskog saveza, zajednice nezavisnih država ili bilo čega takvog, rata, duboko sam ubeđen, ne bi ni bilo. (kao što ga nije bilo u bivšem SSSR, a tamo je bilo još više zlih duhova, takođe iz II svetskog rata, a bogami i kasnije i ranije)Dakle, krivica za izbijanje rata nikako nije podjednaka, već je u ogromnom procentu na našoj strani.

Ako bi,međutim, uprkos svemu tome, u Hrvatskoj,posle proglašenja nezavisnosti, ipak nastao progon Srba, a ja sam siguran da ne bi, bar ne u nekim ozbiljnijim razmerama, a hrtvatska vlada se protiv toga ne bi adekvatno borila, Srbija bi, nakon što 'iscrpi diplomatska sredstva', imala pravo da vojno interveniše da zaštiti progonjene Srbe, ali samo i isključivo u tom cilju. Odmah po zauzimanju pozicija u Hrvatskoj, morala bi da pozove međunardnu mirovnu misiju, posle čijeg dolaska bi se momentalno povukla i insistirala na usvajanju mirovnog plana, koji bi zaštitio Srbe u Hrvatskoj.

Srbija to sve nije uradila, a plan Z4, koji je u potpunosti garantovao Srbima sigurnost (imali bi svoju policiju, dakle nikakvog daljeg maltretiranja ne bi moglo da bude) je glatko odbijen, a naše raznorazne snage nastavile su da divljaju i pljačkaju sve do avgusta 1995, kad su se odjednom povukle, ostavljajući nesrećne ljude, koje su navodno išli da brane, na milost i nemilost hrvatskoj vojsci.Nekoliko dana kasnije su im zabranile ulazak u Srbiju, da bi na kraju veliku većinu u kolonama i pod policijskom pratnjom sproveli na Kosovo.

Tako da teško može da se kaže da je Srbija intervenisala u Hrvatskoj da bi bilo koga zaštitila, već je pod tim izgovorom, izvršila klasičan pljačkaški i divljački pohod u organizaciji pre svega DB-a. Otud i ne čudi toliki broj kriminalaca, koji su išli tamo, a koji znamo za koga su radili svi do jednog. Deo opljačkane love je korišćen za kupovinu socijalnog mira u Srbiji, a deo je išao u privatne džepove i predstavlja prvu akumulaciju kapitala nekih danas velikih biznismena. Pritom je počinjeno mnogo ratnih zločina, ali ipak teško da bi se moglo govoriti o genocidu. Cilj je bila pre svega lova, a ne smišljeno istrebljivanje Hrvata,a i broj žrtava, kao što kaže hrvatski advokat Nubilo,ma kako to ružno zvučalo, na svu sreću nije toliki da bi se moglo očekivati da se pred sudom okvalifikuje kao genocid.

Dakle,po meni, cilj srpske agresije nije bio ni da se zaštite Srbi, niti da se istrebe Hrvati, niti da se na neki duži rok okupiraju ili prisajedine Srbiji delovi Hrvatske, već da se pljačka dokle god može i onda da se zapali. I to je ono što je Srbija i uradila i sa tim, uz naravno strašne zločine, moramo da se suočimo.

Sa druge strane, Hrvatska je, tokom rata,takođe činila mnogo zločina, a pogotovo tokom akcija Bljesak i Oluja, tokom kojih je počinjen i onaj najveći-etničko čišćenje, sa kojim će građani Hrvatske morati da se suoče,pogotovo kad, a zaista se nadam da hoće, bar vojni vinovci tog monstruoznog čina budu osuđeni u Hagu. Genocida, opet, teško da je bilo iz istih razloga.

Wednesday, November 19, 2008

Časlav na jutjubu

Za sve vas koji ne vidoste Časlava, možete da pogledate prvih nekoliko minuta sa jutjuba na novoformiranim Isterivačkim klipovima. Drugu polovinu izgleda nisu postovali još uvek.

Btw, mnogo mi se dopada poslednja replika u ovom delu: 'A gde su tebe premestili? Samo da nije magacin. Čujem da su debelog Simu sa bolesnom kičmom...'

Elem, odlučio sam se i ja da postujem neke svoje i naše filmiće i krenuh od Man Power-a, ali ima problem sa zvukom, tačnije ne čuje se voice over, što filmu poprilično oduzima smisao, pa sam se malko smorio :( , ali postovaću uskoro još neke stvari. Hehehe A sve će se pojaviti na klipovima....

Wednesday, November 5, 2008

AMERICAN IDOL ili Barak Obama, je-dan je Barak Obama, Barak Obaaaaaama...


Barak Obama je 44. predsednik SAD.

Sigurna sam da cemo imati jos postova na ovu temu, ali za sada, evo odlomka njegovog pobednickog govora u Cikagu. Uzivajte.







This election had many firsts and many stories that will be told for generations. But one that's on my mind tonight is about a woman who cast her ballot in Atlanta. She's a lot like the millions of others who stood in line to make their voice heard in this election, except for one thing: Ann Nixon Cooper is 106 years old.

She was born just a generation past slavery; a time when there were no cars on the road or planes in the sky; when someone like her couldn't vote for two reasons — because she was a woman and because of the color of her skin.

And tonight, I think about all that she's seen throughout her century in America — the heartache and the hope; the struggle and the progress; the times we were told that we can't and the people who pressed on with that American creed: Yes, we can.

At a time when women's voices were silenced and their hopes dismissed, she lived to see them stand up and speak out and reach for the ballot. Yes, we can.

When there was despair in the Dust Bowl and depression across the land, she saw a nation conquer fear itself with a New Deal, new jobs and a new sense of common purpose. Yes, we can.

When the bombs fell on our harbor and tyranny threatened the world, she was there to witness a generation rise to greatness and a democracy was saved. Yes, we can.

She was there for the buses in Montgomery, the hoses in Birmingham, a bridge in Selma and a preacher from Atlanta who told a people that "We Shall Overcome." Yes, we can.

A man touched down on the moon, a wall came down in Berlin, a world was connected by our own science and imagination. And this year, in this election, she touched her finger to a screen and cast her vote, because after 106 years in America, through the best of times and the darkest of hours, she knows how America can change. Yes, we can.

America, we have come so far. We have seen so much. But there is so much more to do. So tonight, let us ask ourselves: If our children should live to see the next century; if my daughters should be so lucky to live as long as Ann Nixon Cooper, what change will they see? What progress will we have made?

This is our chance to answer that call. This is our moment. This is our time — to put our people back to work and open doors of opportunity for our kids; to restore prosperity and promote the cause of peace; to reclaim the American Dream and reaffirm that fundamental truth that out of many, we are one; that while we breathe, we hope, and where we are met with cynicism, and doubt, and those who tell us that we can't, we will respond with that timeless creed that sums up the spirit of a people: Yes, we can.

Thank you, God bless you, and may God bless the United States of America.

Tuesday, November 4, 2008

Антонић и деца

Налетох пре пар дана на онлајн страници Политике на текст већ помало заборављене Коштуничине (читај ДБ-овске) перјанице и наци-гласноговорника Слободана Антонића, тзв. политичког аналитичара, шта год то јебено значило.На страну то ко је тај човек уопште и зашто има своју колумну у 'најстаријем дневном листу на Балкану'- Политика се ионако никада званично није извинила за сво зло које је сејала током деведесетих, а и пре тога,а богами и после, због чега ју је одавно требало забранити-Те, у том светлу, један Антонић више или мање не чини разлику.
Елем, иако сам се нажалост наслушао грозних ствари од тог човека, овај текст ми је био посебно занимљив. У њему он протесно реагује на некакву акцију извесне Ен-Џи-О, наравно, 'Беосупорт', у којој је шесторо ученика предало захтев да се законом забрани физичко кажњавање деце. Он тврди да је ова акција била прилично медијски пропраћена, ал' ја се не сећам да сам чуо нити за њу,нити за Беосупорт, а прилично редовно пратим поготово 'проамеричке' медије. Даље се, наравно,скандализује на целу ствар, тврдећи како се родитељима не сме забранити да бију децу, јер то је пре свега у дечијем интересу. Има, додуше, оних који претерују у батинању и он то, наравно, не подржава, али му много више смета то што безрезервно прихватамо све што долази са тог проклетог запада. Све у свему, он олако прелази преко проблема насиља у породици и одмах реагује на најмањи наговештај да би се можда могла успоставити 'она друга крајност', која већ постоји у неким изопаченим земљама запада, а коју он назива ни мање ни више него-тоталитаризам !? Наравно, не помиње које су то државе, нити како изгледа живот у њима од како је уведено тоталитарно друштво-Јел'настала нека страховлада? Јел'банде нетучене деце иду унаоколо и руше, пале, силују, док им родитељи труну по затворима? Шта се то тамо дођавла десило, а чега ми овде треба толико да се плашимо?
А мене у целој ствари занима шта је то што њега наводи да тако реагује. Јасно ми је шта га (да не кажем и ко) наводи да пљује по Чеди, Биљани, Ђинђићу, понекад и Тадићу, Клинтону, Америци, ЕУ. Али, како може да ћути на преко милион жртава породичног насиља у Србији, а реагује на акцију шесторо ученика из јебеног Беосупорта,шта год то било!? Како може да као седи и чита новине и баш га брига за све оне грозоте из црне хронике и не запита се шта је њима узрок, а ово га потресе? Да ли је уопште свестан какве последице батинање оставља на психу деце, а касније и друштво. Јел' има икакву идеју какви се поремаћији из тога рађају? Па, јел'Аркан постао убица због свог генетског склопа или зато што га је ћале, како сам каже, буквално бацао о под? Како то не региструје као главни проблем,можда и највећи у нашем друштву, а онда ако има неке примедбе на решавање проблема, океј. Ако мисли да не треба да закон буде драконски или да не не треба баш свако пљускање по гузи да се кажњава,шта ти ја знам, све је то у реду. Мада,опет, ко је уопште он, да се по овом питању изјашњава у новинама, ал ајде, као што већ рекох, то на страну.
Дакле, где лежи разлог за изопачену селекцију ствари, на које (не)реагује, а које су тако очигледне? Јел' у страху од непознатог? Јел' у патолошкој мржњи према Америци и свему што долази са запада, осим ако нису мерцедес и БМВ? Опет, шта је узрок те мржње? Јел' у питању нека притајена агресија? Вот а фак?