I nasa je lepa!

Evo izvesna nasa sabraca uradise nesto postovanja vredno!
Evo, daklem, linka za sajt Nacionalne turisticke organizacije Srbije:



http://www.serbia.travel/

vrlo lepo, pregledno, pismeno i, sve u svemu, da pozelis da si Francuz pa da dodjes u Srbiju k'o tursita.

Uzivajte!

AMERICAN IDOL ili Barak Obama, je-dan je Barak Obama, Barak Obaaaaaama...

Barak Obama je 44. predsednik SAD.

Sigurna sam da cemo imati jos postova na ovu temu, ali za sada, evo odlomka njegovog pobednickog govora u Cikagu. Uzivajte.







This election had many firsts and many stories that will be told for generations. But one that's on my mind tonight is about a woman who cast her ballot in Atlanta. She's a lot like the millions of others who stood in line to make their voice heard in this election, except for one thing: Ann Nixon Cooper is 106 years old.

She was born just a generation past slavery; a time when there were no cars on the road or planes in the sky; when someone like her couldn't vote for two reasons — because she was a woman and because of the color of her skin.

And tonight, I think about all that she's seen throughout her century in America — the heartache and the hope; the struggle and the progress; the times we were told that we can't and the people who pressed on with that American creed: Yes, we can.

At a time when women's voices were silenced and their hopes dismissed, she lived to see them stand up and speak out and reach for the ballot. Yes, we can.

When there was despair in the Dust Bowl and depression across the land, she saw a nation conquer fear itself with a New Deal, new jobs and a new sense of common purpose. Yes, we can.

When the bombs fell on our harbor and tyranny threatened the world, she was there to witness a generation rise to greatness and a democracy was saved. Yes, we can.

She was there for the buses in Montgomery, the hoses in Birmingham, a bridge in Selma and a preacher from Atlanta who told a people that "We Shall Overcome." Yes, we can.

A man touched down on the moon, a wall came down in Berlin, a world was connected by our own science and imagination. And this year, in this election, she touched her finger to a screen and cast her vote, because after 106 years in America, through the best of times and the darkest of hours, she knows how America can change. Yes, we can.

America, we have come so far. We have seen so much. But there is so much more to do. So tonight, let us ask ourselves: If our children should live to see the next century; if my daughters should be so lucky to live as long as Ann Nixon Cooper, what change will they see? What progress will we have made?

This is our chance to answer that call. This is our moment. This is our time — to put our people back to work and open doors of opportunity for our kids; to restore prosperity and promote the cause of peace; to reclaim the American Dream and reaffirm that fundamental truth that out of many, we are one; that while we breathe, we hope, and where we are met with cynicism, and doubt, and those who tell us that we can't, we will respond with that timeless creed that sums up the spirit of a people: Yes, we can.

Thank you, God bless you, and may God bless the United States of America.

Jeremy Scahill - The Real Srboljub!

Dolfie, stari insomnicar, zajasila youtube da potrazi clip te neke debate sto mi neko rek'o da izvesna Samantha Power, Obamina savetnica za nas region, kao nesto brani Srbalj...

Nista od toga, Samantha nesto njake, Ljiljana Smajlovic se ukljucuje telefonski, al' u studiju jos jedan lik... ja vidim nesto mi poznat. Taj bogme brani Srbski interes... u stvari... hmmm... vise, tako da kazem, napada Americku "pax americana" spoljnu politiku...

mislim se, odakle znam ovoga, hmmmm, nije neki da kazes celebrity.... kad mi odjedared sine!

U New Yorku, nekom klubu na LESU, izasli Mare & myself da popusimo cigar, kad na pola metra od nas stoje neki Ameri i nesto filosofiraju o politici. Mare i ja opusteno, koveli ko jos na svetu zna srpski, krenemo da ih malko ogovaramo, tipa "vidi ove istripovane Amere, kao puse (sto je u Americi znak pobune i offstreamizma) i prave se pametni, misle da su cool", nesto u tom stilu. Jedan amer se vrati unutra a ovaj drugi nas nesto kao gleducka i onda nam se (au, blama i srama) obrati na sasvim solidnom srpskom. Mi se napravimo blesavi, koveli sta je cuo od ogovarke cuo, sta se moze, i krene tu neki razgovor: prica on nama kako je novinar, kako je izvestavao sa Kosova za vreme bombardovanja, kako se sad vratio iz Iraka itd. I sad pazi, gomilu stvari on zna o Kosovu, svasta nam napricao (o nekim albanskim placenicima sa kojima se pajtao itd i nekim srpskim razbojnicima, mare je bolje to zapamtio), al' meni nesto sumnjiv, reko bi covek nema vise od 30 dina, pa kad je bio na Kosovu, i jos kao izvestavao za Washington Post?! Ispostavi se da ima zenu (ili bivsu zenu, ne secam se) srpkinju, pa zato zna srpski i gomilu nekih srpskih prijatelja. Fino se mi tu sa njim ispricamo i zgotivucnemo, al' ja ga nesto fajlujem da 100% malo preuvelicava svoja novinarska dostignuca.

No da se vratim na pocetak: evo ga na youtube debatuje Kosovo! kikiki
(upisite "Serbia Kosovo (great debate)" na search ako vas zanima clip)

Izgooglovah ga, nije preuvelicavao.

Cak i napisao neku knjigu koja zvuci super.

Tako da je uzasno cool kako je svet mali, a zivot zanimljiv!

Fest / DDD4 / Bivse ljubavnice (kroz istoriju)....

Evo i prvog totalno bezveze filma kog sam odgledala na Festu.

Nije cak ni quallity waste-of-time za DVD.
Mislim, sta znam...

Scene sexa nisu lose, ali je gluma ocajna (narocito ova Asia Agrento), plotline dosadan,
a rezija bas nekako suvoparna i nekreativna i, bas mi je zao da to kazem kad god je zena reditelj u pitanju i stvarno zelim da navijam, al' jebiga, lose je rezirano (po sistemu plan-kontra plan, krupnjak, krupnjak, kodemo-kadar). Prvih pola sata ok, posle neki dosadni davez u nedogled.

Ali zato... iskoristicu priliku da se pohvalim da sam po Senkinoj preporuci procitala Istoriju ljubavnica by Elisabeth Abbot i to svih 600 strana od korica do korica, uf!!! Sve ljubavnice kroz vekove su mi se smutile u glavi....

Malo je preopsirna i ta cica Abot, ali vredi da se procita knjiga zbog raznih interesantnih podataka o statusu zene (ne nuzno i samo ljubavnice) kroz epohe. Nije knjiga nesto studiozna po tom pitanju, vise onako malo romantizuje te pojedine/izabrane heroine, ali nije da nema sta da se sazna.

E, sad, malo je depresivno za citanje, samo stranica za stranicom crnih i precrnih sudbina nesretnih zenskinja kroz istoriju... ne znam da li je u pitanju cista selektorska tendencioznost ili su stvarno muskarci an general bili takve svinje, ali ja sam makar imala osecaj neke bas tuge nad tolikom nepravdom.

Al' dobro, postane ti malo jasnije odakle vecina predrasuda o zenama vodi poreklo. Mislim, bilo ti je jasno i do sad, al' nekako sve te nehumane prakse tako ozive pred tobom sa tih stranica da ti se, cisto emotivno, malo produbi shvatanje zasto ih je toliko tesko iskoreniti.

Mali čovek iz radija

Sutra u 18 i 32, na talasima Radio Beograda 2, biće emitovana moja prva radijska premijera. Reč je o radio drami "Mozak afrodizijak", Igora Brakusa, nastaloj prema motivima priče Vudija Alena "Kurva iz Mense". Radio dramu je režirao Saša Latinović, a glasove su dali: Olivera Viktorović, Sena Đorović, Milan Mihailović, Branislav Platiša, Srđan Jovanović i Radivoj Knežević. U pitanju je vodvilj sa elementima detektivske priče , smeštene u izvrnuti polusvet agencije za intelektualnu prostituciju. Madam Zdravka, vlasnica agencije "Mozak afrodizijak"uvodi u posao Ružicu, smušenu intelektualku koja se prostituiše kako bi skupila novac za doktorat. Nakon seansi sa Ružicom, biznismen Milić Petrović, redovna mušterija Zdravkinog brloga, traži pomoć u detektivskoj agenciji "Ličanin i sin", zbog sumnje da ga Ružica i Zdravka ucenjuju. Kada Ličanin i sin potraže pomoć od vidovitog radnika Gradske čistoće, Ahila, detektivi počinju da sumnjaju da je Milićev slučaj povezan sa već zatvorenim slučajem serijskog ubice mladih intelektualki...

Ako stignete, poslušajte, pa javite kako vam se čini.

Lolita / moj feministicki poklic :)

Prijatelji,

postujem ovaj topic u stanju poprilicne emotivne konfuzije kakvu u meni jedna knjiga davno nije pobudila. Elem, u zelji da iscitam sve te "klasike" prema kojima sam imala otpor, uhvatih se za Lolitu u izdanju Narodne knjige, edicija "Antologija Svetske Knjizevnosti - Klasici", uz opis "neprikosnovena literatura minulih vremena" i "biser lepe knjizevnosti". Hocu reci, svako ljubopitljivo i zainteresovano dete od, recimo, 12, 13, 15 godina, moze u knjizari da se u'vati za ovaj "biser lepe knjizevnosti" te da ga bez ikakve smetnje pazari (ako ima 780 dinara) i odnese kuci na citanje.

Ko je citao Lolitu, citao, ko nije, evo vam ukratko (ne radnja, to znate iz filmova):
Lolita je pisana u zanru "erotskog romana" (primer Margaret Diras "ljubavnik" i sl). E sad, kako su muskarci/decaci obicno malo manje zainteresovani za ovaj zanr, evo o cemu je rec da nema zabune: erotski roman je vrlo slicno sto i erotski film, daklem, kada se osoba izrazitog knjizevnog talenta uhvati da pise pornografski roman, pa kurac naziva npr "ustreptali ud", a uz obilate scene seksa da i neki socijalni komentar epohe, onda dobijamo erotski roman.

Erotske romane, kako danasnja nauka priznaje, su vecma pisale zene za zene, kao vrstu zenske pornografije jer, kako je ustanovljeno da dok muskarci lakse dozivljavaju uzbudjenje putem vizuelnog stimulansa (playboy recimo), zene uzbudjuje narativ i to sto petparackiji to bolje (ona ruska princeza, on siroti, seksipilni konjusar itd). Zasto je to tako, nebitno je za ovu temu, no erotski roman moze, a naravno i ne mora da bude, knjizevno delo velike stiske vrednosti.

Naravno (opsirna sam al jebiga) erotske romane su u nemalom broju pisali i muskarci za, predpostavljam, zene i specificnu musku publiku (o njenom specifikumu jos kasnije).

Kraj digresije. Lolita je dakle erotski roman koj obradjuje ljubavnu vezu izmedju deteta od 12 godina (147 visoka, 35 kila teska) i zrelog, markantnog, punokrvnog muskarca od 37 (oko 185-190 visok, oko 85-90kg tezak). Scene seksa opisane su prilicno zivahno, naravno u stilu erotskog romana (njene male tvrde pomorandze & some such). Erotski roman tezi da uzbudi citaoca i Lolita, bez svake sumnje, ima isti cilj. Vesti pisac, ipak, taman kad dovoljno uroni u opis seksualnog cina da citalac zaboravi o kakvoj vrsti odnosa je rec, uvek ubaci podsetnik (na njene godine, krhkocu, sicusnost, nerazvijenost itd). Tako da vrlo umesno i majstorski (pisac nesumljivo i neosporno ogromnog knjizevnog talenta) konstantno cini namerne "kratke spojeve" u glavi citaoca kad ono sto je seksualno/odraslo/sladostrasno preplice sa onim nevinim/detinjim/saljivim/slatkim.

Pa ipak, ROMANTIZACIJA tog odnosa je nesporna. Koliko god roman bio uverljiv, psiholoski tacan sa svake strane i, predpostavljamo, veran prikaz nekakve moguce realnosti, pisac nedvosmisleno tezi da gorepomenutu vezu prikaze kao neminovnu (brojan splet sudbinskih okolnosti mora da se dogodi kako bi se oni napokon spojili), romanticnu koliko god bolesnu, a mozda cak i ne toliko bolesnu. APOLOGETIKA je evidentna! Ja sam procitala samo prvi deo (prvi cin) romana i JEDINI RAZLOG iz kog cu procitati drugi deo je da bi se uverila svojim ocima da je ono sto se da zakljuciti (iz filmskih verzija) tacno: da Nabokov sudara dve vrste pedofila: onog romanticarskog sanjara, intelektualca, u kome zica romantizirane pedofilije pulsira genetski: putem pretka iz antike koj je uzivao u carima 10ogodisnjih prostitutkica, i zlog pedofila, perverznog pornografa, koj zapravo ne voli svoje "ninfice" vec samo zeli da ih seksualno iskoristi.
Ako je to istina, a sve deluje da jeste, TO JE JEZIVO! Jezivo, jezivo, jezivo!

Da se razumemo. Knjizevni Hambert nema veze sa filmskim Hambertom (ne znam sta je navelo one bolesnike Kjubrika i Lina da tendenciozno naprave soft verziju i dodatno opravdaju ludaka). Knizevni Hambert je pedofil koj voli "decu-devojke" od 9 do 14 godina, a sve posle 14 godina ne podnosi (dakle, 14ogodisne filmske Lolite tj Dominique Swain od 17! godina kod njega ne bi imale apsolutno nikakve sanse) a ZENE MRZI, ja takvu mizoginiju u zivotu nisam nigde susrela, PREZIRE SVE STO JE ZENSKO: siroke bokove koje cekaju (ili su pregurali) porodjaj, kuk, struk, butku, sisu, zenski smeh, zreli glas... to je sve njemu vulgarno, ruzno, gadno, debelo i nepodnosljivo. On je, u romanu, dat kao zli predator koj plotuje i ceka svoj trenutak, koj nema moralnih zadrski, naprotiv, koj sebe pravda mislju da je to, zapravo, bioloski normalno, prirodno (a pedesetih, kad je pisan roman, Dzeri Li Luis je, da se ne lazemo, usao u crkvu i najnormalnije ozenio dete od 14 godina!) i pun je takvih primera kroz istoriju (Beatrice, Laura itd).

E, sad, roman je (makar meni) preodvratan za citanje, prvi cin se zavrsava njihovim prvim pravim seksom i sto se mene tice ja nemam vise tu sta da citam. Tog trenutka toj devojcici je zivot nepovratno unisten, a jos ako se u drugom delu on "iskupljuje" tako sto je spasava iz kandzi "zlog" pedofila, dodatni fuj fuj fuj.

Dakle: prvo pitanje koje hocu da postavim:
da li je ok takav roman nazivati klasikom, cak "biserom lepe knjizevnosti" i prodavati ga bez ikakve cenzure bilo kome.
Ne kazem da sam za cenzuru, ma kakvi, odavno je jasno da je zabranjeno voce najsladje voce i drugo, zreli smo ljudi, pa nek svako cita ako hoce, ne cita ako nece i izlazi sa tim na kraj kako zna i ume... ALI BISER LEPE KNJIZEVNOSTI? PA DA LI SU ONI NORMALNI? MOZDA U LEKTIRU DA GA UVRSTE kao sledeci korak?
Drugo, taj roman je lazno predstavljen (u najvecoj meri zahvaljujuci filmovima) Mislim, red bi bio upozoriti ljude o cemu se tu zapravo radi: o predstavi bolesne psihe jednog zlocinca u formi erotskog romana.
Kao Kolekcionar recimo! Eto, Kolekcionar je roman koj isto tako precizno i tacno opisuje mozak bolesnika - serijskog ubice (a pritom ima dodatni, veoma zanimljiv i mocan, dobro razradjen diskurs na temu moderne umetnosti, socijalne i kulturne determinisanosti itd) pa taj roman niko ne naziva "klasikom" ili makar ne Narodna knjiga.
A zasto? Zato sto je dvoje serijskih ubica u USA reklo da je to njihova biblija i da su kopirali junaka kad su ubijali.
E pa ja mogu da se kladim da su hektolitri pedofiske sperme proliveni po stranicama Lolite, ali to kao, ma sta ima veze...

Drugo pitanje tj razmisljanje na koje me je roman nagnao je ZASTO JE NASA (zapadna) KULTURA TOLIKO ORIJENTISANA KA PREDSTAVI LEPOTE KOJA IZVORNO PRIPADA TERITORIJI NIMFICA (9 do 14 god)? Da li smo mi bolesna kultura u tom smislu?

Gledajte: cvrste, glatke noge (ah, depilacija! sa svojim ultimativno pedofilskim vrhuncem najlakse opisanim kao "cupaj sve" i celom idustrijom preparata na bazi voska i specijalnih pinceta/pipeta/tubica/stapica i svega zivog i nezivog kojima se cupa i ono malo dlaka koje su se nezgodno nasadile na najosetljiviji deo ljudskog mesa, mind my french, oko usnica /znate na koje mislim). Dalje, poslovicne "male cvrste grudi". Dalje, velike oci, puna usta, izrazene jagodicne kosti. Dalje mala, dignuta guzica. Dalje, uski kukovi/bokovi. Dalje, bujna kosta prirodnih nijansi (po mogucstvu blago osuncana). Dalje, duge, malo "bangave" i decacke noge i ruke, siljastih, izrazenih kolena. Dalje, dugacke trepavice. Dalje (a mozda i najprece) mrsavost. Sve su to, dragi moji i drage moje, odlike predpubertetskih devojcica, naravno onih slatkih, a o bucmastoj, ruznoj deci, naravno Hambert ni ne razmislja.

Bambola, film u slavu prave zene (raspojasane, culne, sa velikom zadnjicom i masivnim lelujavim sisurdacama) feministkinje su osudile kao shovinisticki, ljudi smatraju Bigasa Lunu za perverznu budalu. A zato Lolita - "biser lepe knjizevnosti".
(zivela Monika Beluci!)

E, sad, zdravo-seljacki moral je uvek nalagao da "ljulja", i podrzavao tip Seke Aleksic i sl.

(nazovi) intelektualci su isfurali tu pedofiliju. Zasto?
Sad mi se u glavi vrti Vlada Cosis koj mi je rekao da mu je Lolita omiljeni roman.
Fuj. Fuj. Fuj.
I Mire Stole.
Uf, bljak.

Zene, sve mi koje ovde postujemo smo manje-vise (ako se iskljuce glavni aduti za prezivljavanje u horor narativima, sestrini luzerkini i moji) date (a bogami i same forsirale) u toj polu-androgenoj estetici i imamo nesto od gorenavedeno detinjeg u izgledu. ALI, POMIRITE SE SA CINJENICOM da smo mi zene i nama je biologija namenila da imamo siroke kukove i mekano poprsije i popucale kapilare i nadute zglobove i valunge i hormonske cibulje i visak masti na uloscima-nadrazenoj-crvenim-osipom prosaranoj zadnjici i crne tackice tamo gde su nekad bile dlake... i to ce nas kad tad sustici u totalu, nema greske.
I TO JE DO JAJA!
To je lepo i iskonsko i mekano i zivotno i najlepse je kad se zagnjuris u topao dusek koj je poprsje tvoje debele bake, pa zar nije?
I zivela Dzejn Kempjon koja ne farba svoju sedu kosu i Susan Sarandon koja se nije operisala i ponosno prci svoje otegle sise i ziveo Tim Robins koj s njom ima petoro dece i ide i demonstrira za prava scenarista!

Jer pravi shovinizam, ljudi moji, ne preti od nesrecnih nepismenih pijandura koji lemaju zene po donjim pickajevcima, nego od prepredenog, iskompleksiranog, kukavicnog INTELEKTUALNOG SKOTA koj hoce da nas okuje u lance predpubertetske submisivnosti i da nam zauvek bude kurceviti, sadisticki, perverzni, otac/zastitnik/autoritet.

Izvinte na emotivnom izlivu, ali toliko me je potresla ova knjiga i necu je vise citati, bole me kurac.

Lovac u Razi / Zitu

Ljudi moji,

iz nekog razloga ja u celom svom zivotu do danas nisam procitala legendarni Selindzerov roman "Lovac u Razi". Ako se nekad to pitanje poteglo, pa i medju nama, moze da se desi da sam lagala da sam ga procitala iz cistog stida, ali istina je - nisam. Imala sam neki otpor prema tom romanu, ne znam zasto, valjda kad nesto ima "kultni status" i svi ga hvale i svima se svidja, a ti ga nisi procitao na vreme, pa steknes taj neki otpor. Kao na primer prema filmu Uobicajeni Krivci ili kako se zove... Nebitno.

U svakom slucaju, roman je GENIJALAN! GE-NI-JA-LAN!

Ako i vi spadate u te koji ga nisu procitali, procitajte. Krris ga je sigurno procitala posto je najnacitaniji isterivac pravde, ali ako nekim neverovatnim spletom okolnosti nije - da obavezno procita.

Ja sam sad pod utiskom i tako - samo sam htela da podelim sa vama.

Promocija ;)

Društvance, jel idemo na promociju Acinog romana? Sutra u podne. Dereta. Evo kratkog sinopsisa, da se informišete.

»Originalna i nadasve zanimljiva priča o usamljenom dramaturgu sa posustalom verom u umetnost i „tužnom kopirajteru" i njegovim „običnim" problemima; nema ljubavi, nema novih ideja za reklamu, nema stan, novac, hranu... zaljubljuje se u pogrešne devojke, nervira se oko sitnica jednom rečju, s njim nikada nije dosadno. Život mu se pretvara u pozorište ili beskrajni niz reklamnih poruka. Uz sve to, on pokušava da izgradi smisao vlastitog života, ali i da nađe devojku koja bi „raskrčila njegovu emotivnu džunglu". Ali najjednostavniji problemi su istovremeno i najteži. Pogotovu kada se u život i komplikovane odnose Vladimira i Sare umeša „telefonski manijak" koji u maloj psihološkoj igri, koju ona prihvata, potpuno menja dramaturšku postavku njihovih života. Očajni Vladimir se povlači u tminu svoje sobe i počinje u beskraju Interneta da traži srodnu osobu, u svetu za koji u svojim mnogobrojnim samačkim meditacijama tvrdi i da je dobra konekcija u ovom svetu jeftinih silikonskih trikova zamenila potenciju. Beskrajno šarmantan urbani humor Aleksandra Novakovića, originalni dijalozi i dramaturgija preporučuju roman Glečer, kao originalnu priču o generaciji mladih intelektualaca i njihovom (ne)snalaženju u svetu novca, tranzicije i uskovitlanih emocija.«

Harlan Koben: Kralj krimi romana

Pa, kad smo već kod pravedničke literature, da vam od srca preporučim Harlana Kobena, tipa koji je pisao Tell No One, po kome snimiše Kristinin i moj omiljen film ove godine.
Ja pročitao i Jedan jedini pogled, a upravo čitam i Samo jednu priliku,a kupio sam još jedan, sad mu zaboravih ime, čitala ga Tanja, kaže odličan. Sve u svemu, izuzetno dobri zapleti, napetost, tenzija,upečatljivi likovi, uverljivo, a sve začinjeno filosofiranjem u pravoj meri. Kad krenete da ga čitate,nema više stajanja.

Erlend Loe: Doppler

Procitah juce knigu norveskog pisca mladje generacije (rodjen 1969. u Oslu) Erlenda Loa, Dopler (tako se i cita, za jedan dan ili dva, ako se bas nema vremena).

Kniga onako, zanimljiva, na momente jako duhovita (umereno do srednje sovinisticka, pa to malo nervira), ali sve u svemu uzbudljiva, aktuelna da ne kazem moderna i, sto bi rekli englezi, "disturbing".


E sad, knjigu preporucujem, ali tematski mi je isto interesanta sa pozicije jednog mita:

Orson Welles / Treci covek: (parafraza) Da, da, svajcarci su neutralni, fini, miroljubivi, ali sta su oni svetu dali... Sat sa kukavicom?

Da li se slazete da postoji taj mit da su severni narodi, kao zbog svoje miroljubivosti i blagostanja, nesposobni za neku vecu, sustinsku umetnost, a da su juzniji narodi (tipa Italijani, a tu se naravno i Srbi rado prepoznaju i turaju) kao zbog svoje dinamike i uzavrele krvi pravi umetnici i boemi!

Naravno, taj mit negiraju i neki Ibzen, Fon Trier, Bergman... ali narocito mi je interesantno sto sam se u poslednjih mesec dana susrela sa dva Norveska umetnicka dela sto-no-kazu velike vrednosti: dramski tekst Iling (filmska verzija nominovana za oskara za naj strani film / Krris: rezirao ga covek koj je posle radio Mozart & the Whale, sto ti volis) & sad ovaj Dopler.

I samo za kraj: ljudi, da li je moguce da niste reagovali cak i na polni organ Brad Pitta? Nije u redu! Ako se ne ukljucite na Doplera ili ne postujete neku svoju temu, znaci da smo digli ruke od naseg bloga!!!! i ja cu morati da se vratim da serinjam po imdb-u i ostalim :(