Wednesday, November 26, 2008

Zene na Blic



Vrlo kratko:

zasto se u Blicu (informativnoj dnevnoj novini, znaci nije u pitanju "nasa krmaca") koju verovatno citaju zene isto koliko i muskarci, nalaze pornografske fotke golih zena?






koja je strategija iza te odluke?

sta to govorili ili zeli da kaze o citaocima Blica?

i da li je to, sve u svemu, u redu?



...

Sunday, November 23, 2008

Vojna intervencija Srbije u Hrvatskoj-Zaštita Srba, genocid ili pljačkaški pohod?

Kao što vidite, isterivačice, nakon što se Međunarodni sud pravde u Hagu tesnom većinom samoproglasio nadležnim povodom tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid (i to tačno na godišnjicu pada Vukovara), ponovo dođe red na Hrvate da ih mrzimo. I dok onaj-ja ne volim da vređam, ali čovek, koji je u najmanju ruku sramota za poziciju na kojoj je-Vuk Jeremić najavljuje kontratužbu, a Tadić u svojim naletima besomučnog lupetanja traži da se Hrvatska izvine Srbiji (pazite, ne Srbima u Hrvatskoj, nego direktno Srbiji !?) i kuka što se tamo na utakmicama i dalje peva Ubij, Srbina!, a što se ovde peva o klanju, silovanju dece i salati uz hrvatsko meso,a povremeno malo i pripali ambasada nema veze- jedan od gotivnijih političara sa ovih prostora & lider Samostalnih Srba demokrata u Hrvatskoj Milorad Pupovac predlaže da se formira Savet za pomirenje dve zemlje. Btw, već neko vreme pratim aktivnosti tog Pupovca i mislim da je potpuni car, a ova njegova inicijativa je (bar da ja znam) prva te vrste na teritoriji postwar SFRJ, što bi je, ako se jednog dana i ostvari,moglo učiniti istorijskom. A pogotovo ako sa sobom povuče i formiranje sličnih saveta vezanih za Bosnu i Kosovo. Mislim da su takve stvari veoma važne i da bi osim pomirenja i plana zajedničkog razvoja u budućnosti, mogle (i morale) značajno da pomognu i da se konačno jasno odredimo prema prošlosti. Jer mi se ni prema čemu iz novije, a bogami ni starije istorije, pa ni prema 12. martu (o njemu pogotovo) nismo jasno odredili. To se lepo vidi na primeru rata u Hrvatskoj. Da sad pitamo 10 slučajno izabranih građana Srbije o čemu se tamo zapravo radilo, dobili bismo bar 6-7 različitih odgovora & tumačenja. U Hrvatskoj pak dominira stav da je u pitanju bila agresija Srbije, ali već pitanje genocida, pogotovo kod intelektualnijeg i nacionalno neostrašćenijeg sveta izaziva priličnu sumnju. A tek pitanje Oluje. Elem, dok Šaper ne proceni da je Tadić dovoljno insistirao na tome kako je veliki nacionalista, pa da bi mu učestvovanje u formiranju ovakvog saveta više donelo nego uzelo glasova, evo šta ja mislim na temu.

Prvo, naravno, mislim da ni do kakvog rata nije moralo da dođe. I da nikakvi zli dusi iz prošlosti nisu izazvali rat, već isključivo zlikovci, koji su na njima insistirali zarad sopstvenih ciljeva-love i vlasti. Da je Srbija,kao Rusija ili Češka, od početka bila spremna da prihvati nezavisnost svih republika u njihovim administratrivnim granicama, pa samim tim i Hrvatske, i da se odmah okrenula ka stvaranju ekonomskog saveza, zajednice nezavisnih država ili bilo čega takvog, rata, duboko sam ubeđen, ne bi ni bilo. (kao što ga nije bilo u bivšem SSSR, a tamo je bilo još više zlih duhova, takođe iz II svetskog rata, a bogami i kasnije i ranije)Dakle, krivica za izbijanje rata nikako nije podjednaka, već je u ogromnom procentu na našoj strani.

Ako bi,međutim, uprkos svemu tome, u Hrvatskoj,posle proglašenja nezavisnosti, ipak nastao progon Srba, a ja sam siguran da ne bi, bar ne u nekim ozbiljnijim razmerama, a hrtvatska vlada se protiv toga ne bi adekvatno borila, Srbija bi, nakon što 'iscrpi diplomatska sredstva', imala pravo da vojno interveniše da zaštiti progonjene Srbe, ali samo i isključivo u tom cilju. Odmah po zauzimanju pozicija u Hrvatskoj, morala bi da pozove međunardnu mirovnu misiju, posle čijeg dolaska bi se momentalno povukla i insistirala na usvajanju mirovnog plana, koji bi zaštitio Srbe u Hrvatskoj.

Srbija to sve nije uradila, a plan Z4, koji je u potpunosti garantovao Srbima sigurnost (imali bi svoju policiju, dakle nikakvog daljeg maltretiranja ne bi moglo da bude) je glatko odbijen, a naše raznorazne snage nastavile su da divljaju i pljačkaju sve do avgusta 1995, kad su se odjednom povukle, ostavljajući nesrećne ljude, koje su navodno išli da brane, na milost i nemilost hrvatskoj vojsci.Nekoliko dana kasnije su im zabranile ulazak u Srbiju, da bi na kraju veliku većinu u kolonama i pod policijskom pratnjom sproveli na Kosovo.

Tako da teško može da se kaže da je Srbija intervenisala u Hrvatskoj da bi bilo koga zaštitila, već je pod tim izgovorom, izvršila klasičan pljačkaški i divljački pohod u organizaciji pre svega DB-a. Otud i ne čudi toliki broj kriminalaca, koji su išli tamo, a koji znamo za koga su radili svi do jednog. Deo opljačkane love je korišćen za kupovinu socijalnog mira u Srbiji, a deo je išao u privatne džepove i predstavlja prvu akumulaciju kapitala nekih danas velikih biznismena. Pritom je počinjeno mnogo ratnih zločina, ali ipak teško da bi se moglo govoriti o genocidu. Cilj je bila pre svega lova, a ne smišljeno istrebljivanje Hrvata,a i broj žrtava, kao što kaže hrvatski advokat Nubilo,ma kako to ružno zvučalo, na svu sreću nije toliki da bi se moglo očekivati da se pred sudom okvalifikuje kao genocid.

Dakle,po meni, cilj srpske agresije nije bio ni da se zaštite Srbi, niti da se istrebe Hrvati, niti da se na neki duži rok okupiraju ili prisajedine Srbiji delovi Hrvatske, već da se pljačka dokle god može i onda da se zapali. I to je ono što je Srbija i uradila i sa tim, uz naravno strašne zločine, moramo da se suočimo.

Sa druge strane, Hrvatska je, tokom rata,takođe činila mnogo zločina, a pogotovo tokom akcija Bljesak i Oluja, tokom kojih je počinjen i onaj najveći-etničko čišćenje, sa kojim će građani Hrvatske morati da se suoče,pogotovo kad, a zaista se nadam da hoće, bar vojni vinovci tog monstruoznog čina budu osuđeni u Hagu. Genocida, opet, teško da je bilo iz istih razloga.

Wednesday, November 19, 2008

Časlav na jutjubu

Za sve vas koji ne vidoste Časlava, možete da pogledate prvih nekoliko minuta sa jutjuba na novoformiranim Isterivačkim klipovima. Drugu polovinu izgleda nisu postovali još uvek.

Btw, mnogo mi se dopada poslednja replika u ovom delu: 'A gde su tebe premestili? Samo da nije magacin. Čujem da su debelog Simu sa bolesnom kičmom...'

Elem, odlučio sam se i ja da postujem neke svoje i naše filmiće i krenuh od Man Power-a, ali ima problem sa zvukom, tačnije ne čuje se voice over, što filmu poprilično oduzima smisao, pa sam se malko smorio :( , ali postovaću uskoro još neke stvari. Hehehe A sve će se pojaviti na klipovima....

Wednesday, November 5, 2008

AMERICAN IDOL ili Barak Obama, je-dan je Barak Obama, Barak Obaaaaaama...


Barak Obama je 44. predsednik SAD.

Sigurna sam da cemo imati jos postova na ovu temu, ali za sada, evo odlomka njegovog pobednickog govora u Cikagu. Uzivajte.







This election had many firsts and many stories that will be told for generations. But one that's on my mind tonight is about a woman who cast her ballot in Atlanta. She's a lot like the millions of others who stood in line to make their voice heard in this election, except for one thing: Ann Nixon Cooper is 106 years old.

She was born just a generation past slavery; a time when there were no cars on the road or planes in the sky; when someone like her couldn't vote for two reasons — because she was a woman and because of the color of her skin.

And tonight, I think about all that she's seen throughout her century in America — the heartache and the hope; the struggle and the progress; the times we were told that we can't and the people who pressed on with that American creed: Yes, we can.

At a time when women's voices were silenced and their hopes dismissed, she lived to see them stand up and speak out and reach for the ballot. Yes, we can.

When there was despair in the Dust Bowl and depression across the land, she saw a nation conquer fear itself with a New Deal, new jobs and a new sense of common purpose. Yes, we can.

When the bombs fell on our harbor and tyranny threatened the world, she was there to witness a generation rise to greatness and a democracy was saved. Yes, we can.

She was there for the buses in Montgomery, the hoses in Birmingham, a bridge in Selma and a preacher from Atlanta who told a people that "We Shall Overcome." Yes, we can.

A man touched down on the moon, a wall came down in Berlin, a world was connected by our own science and imagination. And this year, in this election, she touched her finger to a screen and cast her vote, because after 106 years in America, through the best of times and the darkest of hours, she knows how America can change. Yes, we can.

America, we have come so far. We have seen so much. But there is so much more to do. So tonight, let us ask ourselves: If our children should live to see the next century; if my daughters should be so lucky to live as long as Ann Nixon Cooper, what change will they see? What progress will we have made?

This is our chance to answer that call. This is our moment. This is our time — to put our people back to work and open doors of opportunity for our kids; to restore prosperity and promote the cause of peace; to reclaim the American Dream and reaffirm that fundamental truth that out of many, we are one; that while we breathe, we hope, and where we are met with cynicism, and doubt, and those who tell us that we can't, we will respond with that timeless creed that sums up the spirit of a people: Yes, we can.

Thank you, God bless you, and may God bless the United States of America.

Tuesday, November 4, 2008

Антонић и деца

Налетох пре пар дана на онлајн страници Политике на текст већ помало заборављене Коштуничине (читај ДБ-овске) перјанице и наци-гласноговорника Слободана Антонића, тзв. политичког аналитичара, шта год то јебено значило.На страну то ко је тај човек уопште и зашто има своју колумну у 'најстаријем дневном листу на Балкану'- Политика се ионако никада званично није извинила за сво зло које је сејала током деведесетих, а и пре тога,а богами и после, због чега ју је одавно требало забранити-Те, у том светлу, један Антонић више или мање не чини разлику.
Елем, иако сам се нажалост наслушао грозних ствари од тог човека, овај текст ми је био посебно занимљив. У њему он протесно реагује на некакву акцију извесне Ен-Џи-О, наравно, 'Беосупорт', у којој је шесторо ученика предало захтев да се законом забрани физичко кажњавање деце. Он тврди да је ова акција била прилично медијски пропраћена, ал' ја се не сећам да сам чуо нити за њу,нити за Беосупорт, а прилично редовно пратим поготово 'проамеричке' медије. Даље се, наравно,скандализује на целу ствар, тврдећи како се родитељима не сме забранити да бију децу, јер то је пре свега у дечијем интересу. Има, додуше, оних који претерују у батинању и он то, наравно, не подржава, али му много више смета то што безрезервно прихватамо све што долази са тог проклетог запада. Све у свему, он олако прелази преко проблема насиља у породици и одмах реагује на најмањи наговештај да би се можда могла успоставити 'она друга крајност', која већ постоји у неким изопаченим земљама запада, а коју он назива ни мање ни више него-тоталитаризам !? Наравно, не помиње које су то државе, нити како изгледа живот у њима од како је уведено тоталитарно друштво-Јел'настала нека страховлада? Јел'банде нетучене деце иду унаоколо и руше, пале, силују, док им родитељи труну по затворима? Шта се то тамо дођавла десило, а чега ми овде треба толико да се плашимо?
А мене у целој ствари занима шта је то што њега наводи да тако реагује. Јасно ми је шта га (да не кажем и ко) наводи да пљује по Чеди, Биљани, Ђинђићу, понекад и Тадићу, Клинтону, Америци, ЕУ. Али, како може да ћути на преко милион жртава породичног насиља у Србији, а реагује на акцију шесторо ученика из јебеног Беосупорта,шта год то било!? Како може да као седи и чита новине и баш га брига за све оне грозоте из црне хронике и не запита се шта је њима узрок, а ово га потресе? Да ли је уопште свестан какве последице батинање оставља на психу деце, а касније и друштво. Јел' има икакву идеју какви се поремаћији из тога рађају? Па, јел'Аркан постао убица због свог генетског склопа или зато што га је ћале, како сам каже, буквално бацао о под? Како то не региструје као главни проблем,можда и највећи у нашем друштву, а онда ако има неке примедбе на решавање проблема, океј. Ако мисли да не треба да закон буде драконски или да не не треба баш свако пљускање по гузи да се кажњава,шта ти ја знам, све је то у реду. Мада,опет, ко је уопште он, да се по овом питању изјашњава у новинама, ал ајде, као што већ рекох, то на страну.
Дакле, где лежи разлог за изопачену селекцију ствари, на које (не)реагује, а које су тако очигледне? Јел' у страху од непознатог? Јел' у патолошкој мржњи према Америци и свему што долази са запада, осим ако нису мерцедес и БМВ? Опет, шта је узрок те мржње? Јел' у питању нека притајена агресија? Вот а фак?