Saturday, January 31, 2009

Otrov za Vile ili They don't make 'em like they used to


Odgledah meksicki film "Veneno para las hadas" Karlosa Enrikea Taboade sto mi ga dade isterivacica Krris i, drago/zao mi je da kazem, davno bolji film nisam videla! Doduse, film nije toliko star (iz 1984) ali kad ga gledas pre bi rekaoda je iz 1964 (bice vam jasno zasto kad pogledate), ali sve jedno jos jedan otreznjujuci pokazatelj da su filmovi pre cetvrt veka mozda ipak bili bolji nego sto su danas. U principu ne volim takve generalizacije i uopste ne mislim da je film u tolikom problemu koliko se potencira, ali jebemliga... nije stvar u storitelingu ili talentu reditelja, hocu da kazem nije ni u cemu tehnickom ili spoljnom... nego nekako kao da su filmovi bili hrabriji, da su se spremnije bavili temama koje bi danas studiji/producenti/fondovi posmatrali kao rizicne ili marginalne. Verovatno je to rezultat nekog globalnog kambeka umerenog konzervativizma, u kome sta god da pipnes nekog ces da uvredis, pa tako ili imamo neke dostadne PC filmske proizvode ili, s druge strane, kao "opasne", off-stream, arthouse projekte koji mi, iskrenadabudem, nekako deluju jos namestenije i isfoliranije (primer: Babel ili Slamdog M).
I kao da svi moraju da se odrede u odnosu na neke opste politicke prilike i da budu angazovani, pa fali nekog homocentrizma, neceg sto bi se fokusiralo na unutra, na mikro, mesto na spolja i opste.
Dobro, napisah sad svasa nesto a ne uspeh da dobro formulisem svoju misao, ali u svakom slucaju toplo vam preporucujem "Otrov za vile". Ima u filmu je jedan super rediteljski postupak, dosta originalan i gotivan, prica je super, gledajte, gledajte!
Zdravo!

2 comments:

MPK Power said...

Sutra popodne ako nisi u Somborici da se nadjemo, pa da mi das da pogledam, zaintrigira me. A da su filmovi nekad bili bolji i hrabriji, pa ne znam, osim sto je generalizacija, to, naravno, puno ima i do toga da do nas od ranije dolaze uglavnom oni filmovi, koji prezivese zublje vremena, pa je to uvek tesko porediti. Cak i iz perioda koje se secamo imamo tendenciju da zaboravljamo gomilu govana i pamtimo samo najbolje i onda nam se cini da je bolje nego danas. Ja znam da ako bih pravio listu 10 najboljih filmova svih vremena, bar 3-4 bi mi bila iz 21. veka. Evo, prvi Y tu mama tambien, kad si vec stavila Meksikance u anketu-to mi je mozda i top favorit za prvo mesto.

Anonymous said...

Da, u principu se slazem i uglavnom u raspravi zastupam tu stranu - da filmovi nisu bili bolji u proseku, sa jos jednim dodatnim argumentom a to je da se kao dete ili tinejdzer dosta lakse fasciniras i impresioniras pa ti filmovi koje odgledas tad ostave mnogo dublji utisak, a objektivno ko zna kakvi su (+ uopstena idealizacija detinjstva i proslih vremena).
Medjutim, nesto drugo mi je ustvari bila poenta (samo je nisam najsrecnije formulisala) a to je da sto se tice neke mainstream produkcije (narocito hollywoodske) tj onoga cemu smo najvise i izlozeni - kao da se tu oseca (sto je i prirodno obzirom na opstu atmosferu u zapadnom svetu) neki malo konzervativniji sentiment nego sto je bio slucaj 60ih, 70ih, 80ih. Od nekih opstih, najbanalnijih stvari - tipa sise u teen komedijama - do nekih ozbiljnijih tema, recimo abortus. Gledala sam pre neki dan Dirty Dancing i fascinirala se koliko je abortus u filmu tretiran nekako by-the-way, kao neka najnormalnija stvar koja se desi (npr mogla je ta zenska da slomi nogu pa da zbog toga bude sprecena da plese - isti bi bio tretman), a danas se uvek prema tim temama pravi neki dzadzment, dal' ovamo, dal' onamo. Hocu da kazem, ne mogu da zamislim u danasnje vreme najgledaniji teen film godine u kome bi tema abortusa bila tako nonsalantno tretirana. Ili brak... kad gledas te mainstream filmove tog vremena, vise je bilo insistiranja na nekoj slobodi, dekonstrukciji tradicionalnih vredosti, tipa, sta znam, Diplomac, pa cak i npr. Koktel, a sad je vise neki "Bride Wars", "28 vencanica" fazon.
To je naravno normalno tj odjek svog vremena, tako da nije poenta da su filmovi bili bolji, nego da je ceo zeitgeist recimo bio inspirativniji.
Opet se nisam idealno formulisala, ali komplikovana je tema, a malo me i mrzi.